Cardsharing

Vjerojatno ste do sada čuli bezbroj puta riječ “cardsharing“, a što je riječ koja se sve češće spominje na forumima, news grupama i teško je da ste je mogli zaobići ako ste aktivni u satelitskim vodama.

Što je fenomen cardsharing?

Prevedeno na naš jezik to bi značilo dijeljenje kartica, dakako ne fizičko već virtualno. Običnom laiku pojam vjerojatno nema previše smisla no to ću vam pokušati objasniti što je bolje moguće. Dakle “Cardsharing“ je glavni pojam radi kojega je ovaj blog zaživio i zbog čega će se posjetitelji bloga uopće odlučiti na gledanje satelitske televizije.

Pojam cardsharinga nije nova ideja, ona postoji već duže vrijeme među korisnicima Dbox2 i Dreambox receivera, a svojevremeno je polako započela prijelaz na ostale platforme. Ono što trebate znati je da svaka kartica, iz kojeg god sistema bila, iz sebe daje krajnji odgovor koji je potreban za dekodiranje slike. Dužina odgovora je u svim sistemima ista, tj. 8 bajtova. Taj odgovor se prosljeđuje dekoderu i on dekodira Mpeg2 stream i situacija slanja upita prema kartici i primanja odgovora od kartice se ponavlja svakih x sekundi (x je prosječno 6 do 12 sekundi), a što je vrijeme u kojem kodirani kanal mijenja svoj 8 bitni ključ (ili tzv. CSA seed).

Laički rečeno, u vaš Dreambox ili drugi resiver koji ima Lan izlaz, postoje utori za stavljanje kartica za gledanje kodiranih kanala na satelitu. Znači da bi nama došla slika na tv ekran kodovi preko satelita dolaze na karticu koja ih prepoznaje, skida i prosljeđuje našem resiveru koji tada uspješno dekodira kanal.

Dakle pokušajte sada zamisliti situaciju da vi snimite odgovor kartice kada ga ona vrati dekoderu. Imate odgovor od kartice koji je sigurni ključ za dekodiranje slike u sljedećih nekoliko sekundi. Kada biste taj odgovor dali vašem dekoderu u kojem nema nikakve kartice, slika bi se pojavila na nekoliko sekundi jer je odgovor (ključ) koji je kartica vratila dekoderu ispravan do prve promjene 8 bitnog ključa, kada ponovo trebate uhvatiti novi odgovor i vratiti ga dekoderu u tom slučaju prekida u slici ne bi bilo. Upravo ovo je osnovna ideja cardsharinga.

Stoga bi prikladna riječ prije bila cwsharing nego cardsharing, kako se inače koristi. Dakako sve je to malo složenije nego kako je gore opisano. Naime ako bismo u potpunosti upotrebljavali gore opisani način uzimanja cw-a, mogli bi gledati samo kanal koji gleda osoba s karticom. To je riješeno na jednostavan način – kartica obrađuje veću količinu zahtijeva odjednom, dakle zamislite da jedna osoba gleda sport, a druga film, oba dekodera će kartici poslati upit (oba dekodera su udaljeni od kartice) te će kartica prvo vratiti odgovor prvome, a onda i drugome te se time rješava problem gledanja različitih kanala s iste kartice u isto vrijeme. Dakako svaka kartica ima svoju izdržljivost te se nipošto ne može dijeliti velikom broju ljudi jer ona naprosto ne bi uspjela obraditi toliki broj zahtjeva i bilo bi prekida u slici.

Najpoznatiji način korištenja cwsharinga je dakako Internet, gdje postoje mnoge javne i privatne mreže s velikim brojem različitih pay tv kartica. Internet je ujedno i medij koji je nemoguće u potpunosti kontrolirati i spriječiti cwsharing. Drugi način cwsharinga vrši se putem card splittera, što su u stvari hardverske komponente koje imaju istu funkciju kao i različiti softverski emulatori. Card splitteri zavisni su o udaljenosti od glavne kartice, stoga se mogu koristiti samo lokalno (u stanu / kući / hotelu).